Redatelj: Šejla Kamerić
Producent: James Lingwood, Amra Bakšiæ Èamo, Jovan Marjanoviæ
Produkcijska ku�a: Artangel, SCCA/pro.ba
Direktor fotografije: Patrick Ghiringhelli
Monta�a: Penda Houzangbe
Glumci: Maribel Verdú

Format: video
Du�ina: 63'

Sinopsis
'1395 dana bez crvene' zamišljen je, razvijen i snimljen kao zajednički projekt Šejle Kamerić i Anrija Sale. Rezultat tog projekta dva su različita filma. Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti i Zagreb Film Festival predstavit će film Šejle Kamerić.
Mlada žena prolazi praznim ulicama grada. Na svakom raskrižju zastaje i osluškuje. Da pričeka ili da potrči? Da pričeka druge ili da sama riskira? Grad je Sarajevo, a put kojim se žena kreće postao je poznat kao Aleja snajpera. Bilo je to za vrijeme opsade grada koja je trajala od 1992. do 1996. Žena, koju glumi španjolska glumica Maribel Verdú, ponovno proživljava traume iz vremena opsade. To je njezino individualno putovanje kroz kolektivnu memoriju grada. Tijekom cijele opsade, sarajevski Simfonijski orkestar nije prestajao nastupati. U filmu orkestar uvježbava šestu simfoniju Čajkovskog, 'Patetičnu'. Glazbenici prestaju i počinju svirati, ponavljajući različite dijelove simfonije, onako kako žena zastaje i nastavlja hodati gradom. Začuvši glazbu u svojoj glavi, ona skupi hrabrosti i kreće dalje... Opsada Sarajeva trajala je 1395 dana. Građani nisu nosili šarenu odjeću da ne bi privukli pažnju snajperista koji su vrebali s brda iznad grada.

�ivotopis redatelja
Šejla Kamerić rođena je u Sarajevu 1976. godine. Od medija, uglavnom se služi fotografijom, videom i filmom, suprotstavljajući eksplicitni društveni kontekst intimnim stajalištima. U svojem pristupu umjetnosti koristi i javne intervencije i različite vrste akcija i instalacije prilagođene specifičnom mjestu. Bosanska kustosica Dunja Blažević izjavila je da 'učenje o životu na najokrutniji način i sposobnost da se takva iskustva pretoče u umjetnost predstavljaju suštinu njezinog rada'. Teoretičar Anselm Wagner jezgrovito je napisao o njezinom radu: 'Specifično ostvarenje Kamerićeve nije stvar autentičnog utjelovljavanja jedne europske traume. Kroz njezino djelo mi zapravo postajemo dio te traume, preuzimajući uloge žrtava i počinitelja i odjednom shvaćajući koji su to mehanizmi tu djelovali'. Radovi su joj prikazivani po cijeloj Europi, u SAD-u i Japanu. Uvršteni su i u prestižne europske zbirke poput one u Muse d'Art Moderne de la ville de Paris, zbirke Muzeja suvremene umjetnosti u Barceloni, muzeja Boijmans Van Beuningen u Rotterdamu i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu­. Dobitnica je nagrade ONUFRI Nacionalne umjetničke galerije u Tirani za 2004. godinu, posebne nagrade na 46. oktobarskom salonu u Beogradu 2005., te ECF Routes – nagrade princeze Margriet za kulturnu raznolikost 2011. Šejla je dobila stipendiju berlinske galerije DAAD za 2007. godinu. Kamerić spada u generaciju umjetnika koji s podjednakom lakoćom predstavljaju nove radove u kontekstu međunarodnih umjetničkih izložbi s jedne strane i filmskih festivala s druge strane. Njezin kratki film 'Šta ja znam' premijeru je imao u programu Corto Cortissimo 64. filmskog festivala u Veneciji, a prikazivan je i na više od 40 drugih filmski festivala. Osvojio je Zlatna kolica za najbolji kratki film na 5. Zagreb Film Festivalu i na 15. Adana filmskom festivalu. Kratki film snimljen na 16-mm vrpci, 'Glück', premijerno je prikazan na Sarajevo Film Festivalu 2010., kao i u natjecateljskom programu kratkom filma na Zagreb Film Festivalu 2010., kada je dobio posebnu pohvalu žirija. Njezin film '1395 dana bez crvene' imao je premijeru na međunarodnom filmskom festivalu u Manchesteru. Šejla Kamerić živi u Berlinu i Sarajevu.

Mjesto i vrijeme projekcije: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, Subota, 22.10. u 21:30h